Saturday, August 18, 2018

The Long Good Friday (1980)



Radnja: Nadolazeći gangster se susreće sa moćnom, nepoznatom pretnjom

Žanr: Kriminalistički / Drama / Misterija
Režija: John Mackenzie
Glumci: Bob Hoskins, Helen Mirren, Paul Freeman...

Ako bismo gledali na ovaj film kao na uspon nadolazećeg gangstera i uspostavljanje primata u biznisu, onda teško da možemo biti zadovoljni onim što ovaj film pruža. Ista je situacija i sa samom pričom koja nije dovoljno razrađena kako bismo stekli pun utisak o glavnom liku i njegovoj organizaciji. Ako izuzmemo par naznaka, mi ne znamo gotovo ništa o tome. Okej, čujemo lično od njega da su mnogi morali da stradaju da bi on bio tu gde jeste i dobio priliku da još više napreduje u hijerarhiji, ali nismo dobili nijednu scenu, nijedan duži dijalog koji bi to bolje opisao ili bilo šta što bi bilo upečatljivo za njegov uspon.

Ono što vidimo je da čovek ima ogromno poverenje u svoje ljude i ženu i to je jako lepo prikazano. Ne možeš uspeti potpuno u nečemu, ako nemaš podršku najbližih. Ono što je ovde sjajno je da svi koji ga okružuju učestvuju sa njim u sklapanju poslova, a samim tim i u celokupnom napretku organizacije. Npr. žena je uvek tu da šarmira potencijalne saradnike, zatim imamo likove koji predstavljaju političku podršku, kao i uvek momke zadužene za prljave poslove i naravno pandura na platnom spisku.

Problem se javlja kada neposredno pri sklapanju "dogovora veka", našem antijunaku likvidiraju dva bliska saradnika. Za njega je to ogromno iznenađenje, jer kako kaže mir vlada već godinama i nije mu jasno zašto bi neko učinio to. Tu u početku s njegove strane vidimo veliku smirenost i pokušaj da se sve zataška, jer "posao ne sme da trpi". U tim trenucima se javljaju i prve sumnje u ljude koji ga okružuju i film se određenim scenama jako lepo poigrao sa tim. Kako vreme odmiče, to sve više podseća na igru mačke i miša, a otvaraju se i mnoga druga pitanja. Moram ovde spomenuti sjajnu glumu Bob Hoskinsa. Od pretenzioznosti lika koji ima zacrtan cilj, pa do oscilacija u raspoloženju kada polako počinje da gubi konce, sve to glumi ubedljivo i sa stilom.

Ta njegova borba da brod koji je skrenuo s puta, ponovo vrati na pravu rutu je i najveći kvalitet filma. Imamo čovu koji je navikao da vodi igru, da sve drži pod kontrolom, da ostvaruje ono što zamisli. Šta se dešava kada naiđe na situaciju koju ne može da iskrontoliše, kada ma koliko se trudio stvari uporno izmiču van njegovog domašaja. Ono što je jako zanimljivo je kakav pogled na okolinu koju ( ili bi hteo da) vodi ima ovaj čovek, zanemarujući pritom sebe možda u istom kontekstu. To je nažalost uglavnom odlika svih ljudi koji se bave njegovim "zanatom" .Elem što se film više bliži finalu, to situacija postaje sve neizglednija i komplikovanija.Ma koliko mislio da sve držiš pod kontrolom, ne možeš u svakom momentu sprečiti pojedinca da načini pogrešan potez. A pogrešni potezi su ono što naš čova čini iz scene u scenu. 


Koliko god bio moćan i profesionalan, uvek ćeš naići na nekog jačeg naravno. Ali šta kada naiđeš na nekog ko se neće boriti po pravilima i gde nisu bitni status i ko ima više da izgubi. Jedna od najboljih rečenica u filmu se sjajno bavi ovim pitanjem. Šteta je što sama priča nije još malo razrađena i što nismo dobili bolji uvid u određene stvari. To bi sigurno još više doprinelu kvalitetu ovog ostvarenja. Ono što mi se nije svidelo je taj neki engleski ponos i priča kako su oni stvoreni za velike stvari i štatijaznam.To im je rekao bih bilo suvišno. Na kraju pomenuću i sjajne, neobične muzičke sekvence koju upadaju u uho i dominiraju između ostalog genijalnom završnom scenom sa sve mladim Pirs Brosnanom

Ocena: 7/10

No comments:

Post a Comment